Uspon neoliberalnog totalitarizma
Uspon neoliberalnog totalitarizma je usko povezan sa padom socijalnih (socijalističkih) država, odnosno sa padom neliberalnog (komunističkog) totalitarizma.
Suština neoliberalnog totalitarizma je postepeno, pa sve radikalnije ukidanje socijalnih benefita koji su postojali na Zapadu za vreme postojanja Sovjetskog Saveza i drugih komunističih zemalja.
Bilo je to vreme kad se govorilo da više socijalizma ima u Francuskoj, na primer, nego u zvanično socijalističkim zemljama.
A da ne govorimo o postojanju neuporedivo većih političkih sloboda na Zapadu u odnosu na slobode u komunizmu.
&
Pad komunizma je označio i pad tih sloboda i socijalnih benefita na Zapadu.
Slobode se ukidaju po raznim povodima, najnoviji je onaj koji se tiče pandemije, odnosno Korona-virusa.
Zakoni o radu su ukinuli niz dotad postojećih socijalnih benefita, a ukidaju se i na druge, manje vidljive načine.
Sve u svemu, pad komunizma, tog arhi-neprijatelja kapitala, kod ovog je podstakao želju za sopstvenom totalnom vlašću i ta želja se uveliko ostvaruje.
&
Ostvarivanje totalne vlasti (krupnog) kapitala nosi kontroverzno ime neoliberalni totalitarizam. Kao i u svakom totalitarizmu tu nema ničega zaista liberalnog, ali to ne sprečava njegove tvorce da ga nazivaju upravo liberalnim, odnosno neoliberalnim, što je i u skladu sa nastankom neonormaliteta ( „nove normalnosti“ ) u doba korone.
Uostalom, i Hitler je svoj totalitarizam mogao nazvati neoliberalizmom, odnosno novom vrstom slobode ili novom normalnošću.