Tri poluge moći u Srbiji

U Srbiji danas postoje tri poluge društvene moći.
Prva i najjača, a ne baš vidljiva je strani kapital, tačnije kolonizatori koji se uglavnom netačno predstavljaju kao strani investitori.
Ovim kolonizatorima, pogrešno nazvanim investitorima država Srbija, pod vlašću prethodnih „žutih“ i sadašnjih naprednjaka na sve načine izlazi u susret.
Navešću samo dva primera: srpski poliitčari su spremni i da žrtvuju Srbiju, njenu prirodu i njen narod samo da bi „strani investitor“ Rio Tinto i još neki iz Srbije izvukao litijum, rudu čije vađenje nije preporučljivo u maloj ekološki bogatoj Srbiji, a pogotovo kad se to vađenje planira na plodnom tlu.
Sledeći primer se odnosi na pravosuđe, koje bi pomoću predstojećeg referenduma 16.01. 2022. trebalo da pripadne zapravo stranim kompanijama, da se doslovce otuđi od naroda. Taj postupak pravosudnog samoubistva Srbije se propagira kao „borba za nezavisno sudstvo“.
Sledeća poluga moći pripada izvršnoj vlasti Srbije, konkretno A. Vučiću koji glumi predsednika Srbije, a zapravo je komprador pod jakim uticajem stranog kapiatla, što je narodu mahom nevidljivo.
Treću polugu moći predstavlja narod, odnosno mogao bi da predstavlja, ali je narod, bar dobrim delom zaposednut Vučićevom demagoško kvazipatriotskom politikom i često radi u korist svoje štete.
Onaj, oni koji bi uspeli da otmu narod Vučiću, odnosno njegovoj pogubnoj politici bio bi, bili bi sledeći vladari Srbije. To sasvim sigurno nisu tzv. žuti koji su radili isto, a i nastavili bi da rade, jer nisu našli za shodno ni da upute JAVNO izvinjenje narodu Srbije, što su, dok su vladali, doveli potencijalnog ubicu Srbije rudnik Rio Tinto.