Šta se radi kad se ne zna šta da se radi?
Da li smo mi zemlja sa bilo kojom razvijenom granom domaće privrede?
Ne. Mi domaću privredu skoro da i nemamo.
Sledstveno tome, mi smo zemlja koja uglavnom životari od raznih oblika kredita i “novčanih priloga” (dijaspore).
I na putu smo u Evropsku uniju ili u Evroazijsku uniju /što se tiče desničarske opozicije/.
Kao što nema garancije da ćemo se ovakvi kakvi smo ovajditi od prispeća u EU, tako nema garancije ni da bi se ovajdili od prispeća u “drugu” EU.
To su pitanja za dangubljenje.
A mi smo ih (dana) izgubili već nebrojeno mnogo, oko 10.000, odnosno 26 godina.
Pošteno govoreći, zvanične i pozicione i opozicione političke strukture zapravo ne znaju šta da se radi.
Jedino što to ne priznaju.
U takvoj situaciji bi najpoštenije i najjednostavnije bilo da se obrate za savet struci, a ne da glume znalce, iako ne znaju.