Moguć rasplet
Svet se danas nalazi u situaciji u kakvoj je bio pre komunističkih revolucija i pre pobede socijaldemokratskih opcija, koje su se stvarno izborile za bolji status radnika i drugih pripadnika nebogatih klasa.
Kakva je to situacija? Jednostavno rečeno: bogati se sve više bogate, a siromašni sve više osiromašuju. Sada gotovo da nema partije koja se zaista brine za status siromašnijih slojeva. Sindikati gube moć.
Ukratko, sve liči kao da će nastupiti neke nove komunističke revolucije ili da će pobedu na izborima odneti neke nove levičarske partije.
Od toga, međutim, nema ništa.
Komunizam se u svom praktičnom obliku osramotio: i ekonomski (siromaštvom) i politički (dikaturama), a nove levičarske partije se pokazuju kao marketinški trikovi, kao što je bio slučaj sa Sirizom u Grčkoj.
Stvarni vladaoci sveta (posednici krupnog materijalnog kapitala) se više ne plaše ni komunizma, kao što su se plašili za vreme Hitlera, koga su podržali kao svog čuvara i smrtnog neprijatelja komunizma, a ne plaše se ni levičarskih, odnosno socijaldemokratskih partija.
&
Danas su i dosad vladajuće (bogate) klase jače nego ikad.
Protiv eventualne pobune siromašnih mogu koristiti nezapamćeno jaku armiju plaćenika,a u političkom smislu i desničarske partije.
Siromašnima nema spasa.
Možda eventualno spas dolazi iz pravca posednika duhovnog, nematerijalnog kapitala, eksperata, ali i to samo ukoliko se oni opredele da uzmu vlast od posednika materijalnog kapitala.
Zasad od toga nema ništa, jer su posednici materijalnog kapitala uspeli da kupe i eksperte, koji služe nesvojim ciljevima, odnosno ciljevima bogatih klasa, iako bi mogli da preuzmu i bogatstvo i političku moć od njih.
&
Šta će se dakle dešavati?
Ostanak i jačanje vlasti onih koji vladaju bar tri veka i kojima su vladavinu ugrožavali ili preuzimali na kratko komunistički politički razbojnici ili stupanje na scenu nove vladajuće klase posednika nematerijalnog kapitala, sa kojima bi narodu bilo bar nešto lakše.
Šta će se od toga desiti zavisi pre svega od posednika nematerijalnog kapitala i njihove želje da vladaju, a ne samo da budu skupo plaćeni najmnici. Takva želja se zasad ne uočava.