Kakav je naš odnos prema pitanju Kosova i Metohije?
Obraća li Putin neku naročitu pažnju na kritike Zapada povodom Krima i menja li svoje ponašanje tim povodom? Ne. Zašto? Zato što je predstavnik Velike sile.
A šta rade zapadne Velike sile, a pre svega SAD?
Kad im je potrebno krše međunarodno pravo, kad im je potrebno uvažavaju međunarodno pravo. Ne priznaju Krim, a priznaju nezavisno Kosovo.
Ukratko: Velike sile, i to ne samo zapadne, čine po sopstvenim nepisanim pravilima i zakonima. Tako je bivalo, a tako će i biti. U budućnosti će se samo menjati struktura Velikih sila i nosioci silnosti.
Šta je nama činiti?
Hteli ne hteli, moramo se dogovarati sa Velikim silama, što je moguće direktnije, moramo uvažavati i nezvaničnog eksponenta najveće zapadne sile – Brisel, već i zato što protiv posredničkog mandata Brisela nije istupila nijedna sila, pa ni ona ili one koje su, bar ponekad, na našoj strani.
I što je najbitnije, moramo se starati o pripadnicima našeg naroda na KiM, a sve to ćemo mnogo lakše raditi, kad se podignemo sa ekonomskog dna na kojem smo.
To dizanje se može odigrati samo zaokretom od svega dosadašnjeg, pravljenjem funkcionalne države, u kojoj ne može na vlast svako samo zato što je punoletan, i postavljanjem ekonomije na zdrave osnove – na znanje i preduzimljivost.
Realnost nalaže da se, po mogućstvu što bezbolnije, dva naroda, šćiptarski (albanski) i srpski moraju razdvojiti. Nema i ne može da bude suživota, ali uz-življenje je moguće.
Uzroci za to su brojni i sežu u daleku prošlost.
Mi ne moramo u OUN priznavati entitet Republika Kosovo, koji je jednostarnim proglašenjem nezavisnosti nastao na našoj teritoriji, ali stanje na terenu moramo priznati i nalaziti načine da stvari funkcionišu u skladu sa tim činjenicama – nepriznavanjem statusa nezavisne države entitetu Republika Kosovo u OUN i priznavanjem stanja na terenu.
Do tog stanja je došlo, sa jedne strane, zahvaljujući interesima velikih sila, pre svega onih sa Zapada, a sa druge, zahvaljujući višedecenijskoj lošoj politici u odnosu na KiM, koja je vođena i u Jugoslaviji, a zatim i u Srbiji.
Sad je tako, kako je i mi ćemo se ponašati onako kako je najcelishodnije i najkorisnije, kako za Srbiju, tako i za Srbe koji su ostali na KiM.Niko od nas koji smo osnovali Asocijaciju „Restruktura“ nije bio ni za priznavanje jednostrano proglašene nezavisnosti entiteta koji je nastao na KiM i dobio naziv „Republika Kosovo“, niti je iko od nas tvrdio i obećavao da će, po dolasku u poziciju vlasti, sačuvati i povratiti ingerencije Republike Srbije na toj teritoriji. I jednim i drugim tvrdnjama i obećanjima su se bavile partije koje su u proteklih 25 godina bivale što na vlasti, što u opoziciji.
Mi ćemo se baviti svojevrsnom „političkom sanacijom“ stanja koje je nastalo i pre i mimo nas i sve što obećavamo jeste da ćemo se tom sanacijom baviti uporno i primenjujući sva neophodna znanja i veštine.
Obećanja na temu KiM, koja su davana pre nastanka Asocijacije nas ne obavezuju, obavezuju nas samo zvanično nastali i potpisani dokumenti, čije posledice ćemo ublažavati koliko se realno bude moglo.
Ukratko: zahvaljujući interesnim intervencijama Zapada (SAD), nereakciji Istoka (Rusije) i greškama domaćih političara na našoj teritoriji , pokrajini Kosovo i Metohija, nastao je politički entitet „Republika Kosovo“, koji nećemo priznati u OUN, ali ćemo uvažavati nastalo stanje stvari i, unutar njega, optimalno raditi u korist svojih sunarodnika koji žive u tom političkom entitetu.
Sigurni smo da je ovakvo rešenje, s obzirom na sve uzroke nastalog stanja, i racionalno i korisno, a šta će biti u daljoj i dalekoj budućnosti, odlučiće oni koji tada budu živeli i bavili se političkom upravom.Inače, pregovore sa entitetom „Republika Kosovo“ će nastaviti jedan broj pripadnika Državnog saveta- Skupštine eksperata.
I još nešto: to što mi nećemo priznavati entitet „Republika Kosovo“ u Ujedinjenim nacijama, nikako ne znači da taj entitet smatramo svojim, ili da odgovaramo za njegove postupke i tome slično.
Mi teritoriju na kojoj je jednostrano proglašen taj entitet, Kosovo i Metohiju, smatramo svojom, ali, naravno, nemamo nameru da ratujemo zbog toga.
Da bismo mi i entitet nastao na KiM smatrali svojim, potrebno bi bilo da se sa tim saglasi većina stanovnika tog entiteta, čime bi se poništilo jednostrano proglašenje, i većina državljana Srbije.
Kao realni ljudi smatramo da do tako nečega neće nikad doći.