Četvoroimeni jezik
Jezik koji govorimo mi nazivamo srpskim.
Hrvati hrvatskim.
Bošnjaci bošnjačkim.
Crnogorci crnogorskim.
I niko nikom ne popušta.
A sve je to jedan jezik, što tvrde “ više od trideset eksperata različitih struka iz sve četiri države, nakon serije regionalnih konferencija projekta Jezici i nacionalizmi, koje su od aprila do novembra prošle godine održane u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu.“, kako piše „Blic“.
Različita imena za isti jezik su rezultat nacionalizama tih naroda.
Protiv toga se, do daljnjeg, ništa ne može.
Osim što bi se mogla bar malo smanjiti trka za razlikama, koje su zapravo minorne.
A moglo bi se usvojiti i zajedničko ime za jezik, na primer: četvoroimeni.
Naravno, nije obavezno.
Još uvek se ekspertska reč nedovoljno uvažava.
Ja po kafanama Balkana odavno naručujem vizantijsku kafu. Tako bi mogao i jezik da se nazove. Nekad smo svi bili Vizantija. 🙂
Sad smo što smo (Srbi,Hrvati,Crnogorci,Bošnjaci). I to je tako, bez obzira koliko je tačno.
Eksperti znaju da su Bošnjaci poreklom Srbi, isto tako i Crnogorci, a Hrvati su najsličniji Srbima iz 10. veka. Ali to se ne računa u „nacionalističkim“ glavama.
Nebitno je šta smo bili nekad, pa ni šrta ćemo biti ubuduće.
Računa se šta smo sad, a sad smo narodi koji govore isti jezik, a dali smo mu 4 imena.